
Tieger: Odbrana se radije pretvara da je zbunjena, umjesto da odgovara na naše argumente.
Tieger: Ako su se Mladić i Mićo Stanišić sastali u septembru 1992. da razgovaraju o saradnji, ako znate šta su u to vrijeme radili, da su držali logore i sprovodili operacije etničkog čišćenja, onda se to ne može protumačiti kao obični sastanak, nego dogovore o etničkom čišćenju.
Tieger: Odbrana tvrdi da su bez plašta UZP svi Mladićevi sastanci predstavljali normalne sastanke. To bi bilo tačno da se ne govori da je vojska ostvarila strateške ciljeve i da je vrijeme za čišćenje Drine.
Tieger: Da bi preuveličali navodni broj nesrba u VRS-u, Odbrana navodi podatke Muslimana i Hrvata koji su služili u JNA a ne u VRS-u.
Tieger: Mladić nije bio neki supermen. On je samo bio čovjek na određenoj misiji, koji je imao snaga da prođe kroz Bosnu kao nožem kroz puter.
Tieger: Nikola Koljević je zastupao ideju etničke homogenosti, a Alija Izetbegović je bio za građansku državu.
Tieger: Odbrana je pokušala da predstavi Srbe kao nekog ko se suprotstavlja islamskoj mašineriji… Iako svi veoma dobro znamo, da je na svim stranama bilo mnogo žrtava i da je počinilaca bilo na svim stranama, ali ta slika apokaliptičnosti ne može da izoluje generala Mladića od krivičnih djela.
Tieger: Odbrana se poziva na dokument, koji nije usvojen, na Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN koji govori o potrebi razoružanja… Savjet bezbjednosti UN nije davao ovlašćenje Zeljaji da bilo koga razoruža, a pogotovu ne da spali selo… nego da se on razoruža i stavi pod kontrolu Predsjedništva.
Tieger kaže da su netačni navodi Odbrane da Optužba tvrdi da su Mladić i Simo Drljača bili najbolji prijatelji. Mi smo citirali njegovu izjavu o izuzetnoj saradji MUP-a i VRS-a.
Tieger: Odbrana je jasno dala do znanja šta vi treba za njih da uradite. Vi treba da nerazumno analizirate dokaze za njih. To se vidi iz prvog primjera, kad Mladić ulazi u Srebrenicu i kaže: „Došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima“. Njihov argument je da je htio razljutiti Muslimane. To je nerazumno. Oni ignorišu svu težinu dokaza.
Tieger: Još jedan šuplji argument Odbrane je više puta ponovoljena tvrdnja da je Optužba tražila od Vijeća da prihvati bolju verziju.
Tužilac Alan Tieger ocijenio da se Odbrana u završnoj riječi bezupješno pokušala odbraniti. Pojedine teze Odbrane su, kako je naveo, prozirni pokušaj da se skrene pažnja sa krivice Mladića.

Optužba odbacuje tvrdnje Odbrane da je VRS uzvraćala na vatru iz pokretnih minobacača. Tužilac podsjetio na svjedočenje kako je otvarana vatra na bolnicu nakon što je otišao pokretni minobacač.
Tieger: Odbrana tvrdi da je Armija BiH bila tjerana da granatira i snajperski djeluje na svoje ljude. Oni to potkrepljuju svjedočenjem generala Rosea i Edina Garaplije... Insinuacija da je Rose to rekao izvrće stvarnost. On je rekao da je nivo snajperskog djelovanja bio veći sa srpske strane. Garaplijine tvrdnje se zasnivaju na navodnom priznanju Nedžada Herende, ali Garaplija je oteo i tukao Herendu. Tako da se njegovom svjedočenju ne treba pridavati nikakva težina.
Tieger: Sam Mladić je rekao da je do septembra 1992. Foča bila većinski srpska... Srpske snage su postrojavale muslimanske snage i zatočili ih u objektima, u užasnim uslovima, lišavani hrane, higijene i zdravstvene njege... žene su silovane... Razmjere i brutalnost zločina pokazuju Mladićevu namjeru kao i namjeru drugih učesnika UZP-a.
Tieger: Tužilaštvo nikad nije tvrdilo da je Sarajevo bio nebranjen grad... Tužilaštvo nikad nije tvrdilo da SRK nije mogao da koristi određenu silu protiv ciljeva, ali nisu mogli da je koriste protiv civila.
Tieger: Odbrana tvrdi da je major Franken zaključio da je proces prevoza stanovništva iz Potočara bio dobronamjeran, ali Odbrana vam nije dala šta je on rekao da li je stanovništvo imalo izbora. On je rekao da se teoretski radilo o izboru – da li da se suočavaju sa sporom smrću, bez hrane i drugog, ili odlaskom.
Tieger: Butler je rekao da nije naišao na dokument gdje se naređuje pogubljenje Srebreničana. Pa ne bi očekivali da Glavni štab bude toliko drzak da to napiše. To će biti izdato usmeno.
Tieger: Odbrana takođe tvrdi da je Optužba izmislila da su se Mladić i Krstić sastali i večerali u hotelu Fontana. Oni su tamo bili, a to se može vidjeti na snimci, zajedno su odsjeli i večerali u hotelu. Tamo je Mladić donio odluku da se odvoje muškarci sposobni za vojsku.
Tužilac smatra da je Mladić imao fer suđenje a da Odbrane iznosi kritike, jer su dokazi o krivici optuženog prejaki i preveliki.
Tieger: Mladić nije ovdje optužen zato što je mislio da je nacionalno dijeljenje najbolje rješenje... nego što je vodio vojsku koja razarala, ubijala, palila, granatirala...ne sudi mu se zato jer je Srbin ili jer je vojni oficir, nego jer dokazi pokazuju da je kriv za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid.
Odbrana u replici ostaje pri stavu da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati van razumne sumnje odgovornost Mladića.
Ivetić: Iako je Tieger danas po prvi put rekao da odgovornost Mladića počinje od 12. maja 1992. godine, još nismo čuli kada smatraju da počinje njegova odgovornost za UZP.
Ivetić: Mnoge su prilike u kojima Tužilaštvo upućuje na izjave političara na sastancima, na kojima Mladić nije bio ni prisutan. Pitam vas cijenjeno Vijeće a pitam i cijei svijet: Da li je to fer?
Ivetić: Tužilac Tieger kaže da spominju Karadžića zato što je bio ključni partner Mladića. Ali, Tieger nije ništa rekao o našim argumentima o njihovom odnosu. Kako mogu biti partneri kada su imali različite stavove i sukobe.
Ivetić: Ako su bili partneri, zašto je Karadžić pokušao u više navrata da smijeni Mladića?
Ivetić podsjeća na dokaze koji, prema mišljenju Odbrane, negiraju navode Tužilaštva da Islamska deklaracija nije bila nešto čega su svi bili svjesni.
Ivetić: Kakvu su poruku Srbi u BiH mogli da izvuku iz tako nečega, ako se probudite i nemate svoje ustavno pravo... kako se osjećate kada pročitate da Alija Izetbegović objavljuje džihad, kada se objavljuju čitulje sa tada živim srpskim liderima... Mnogi su Srbi osjećali strah zbog onoga što je objavljivano.
Ivetić: Čišćenje znači pročešljavanje terena od neprijateljskih naoružanih jedinica.
Ivetić: Tužilaštvo je govorilo o Foči, posebno se fokusirajući na razaranje džamija. Imajući na umu obavezu tereta dokazivanja, tražimo od vas da dokaze analizirate u cjelosti i da vidite kako su i zašto džamije uništene. Razni svjedoci su nam govorili da su naoružane jedinice Armije BiH sprovodile aktivnosti iz džamija.
Ivetić kaže da su u džamiji Aladža ubijena dva lica srpske nacionalnosti. Navodi da su Muslimani oružje uglavnom postavljali na bogomolje.
Branilac navodi da je u Sarajevu bilo više vojnih ciljeva, koji su se legitimno mogu gađati. Nabraja naselja i objekte u kojima su bili pripadnici Armije BiH.
Ivetić: Sarajevo je školski primjer branjenog grada, koji postaje legitimna meta zato što je Armija BiH svoje snage postavila pored civila i koristila ih kao živi štiti. Sarajevsko-romanijski korpus je preduzeo mjere da izbjegne civile. Selektivnost jeste bila bitan element pri biranju meta.
Ivetić: Gospodin Tiger je rekao da je Mladić imao vojsku koja je lako mogao da presječe Bosnu, ali ona to nije radila.
Ivetić: Zašto bi Srbi morali da pokažu veću uzdržanost od NATO-a pri upotrebi sile.?
Nekoliko puta u sudnici Mladića je kamera pokazala u trenutku dok prelistava novine.
Govoreći o Srebrenici, Ivetić je rekao da se najava planova trijaže (kontrole muškaraca u Potočarima) ne može uzeti kao osnova krivične namjere. Ivetić ukazuje da je svjedok Optužbe rekao da je to standardna procedura.
Ivetić: Nema nikakvih dokaza o famoznoj večeri... Njihove sve teze prorešetane su razumnom sumnjom.
Ivetić je na kraju pozvao Vijeće da pogleda završni podnesak Odbrane sa detaljnim argumentima, i istakao Vijeću da "Tužilaštvo nije uspjelo da vas dovede do vrha piramide".
Sudija Alphons Orie zahvalio je na kraju svom osoblju koje je pomoglo da se ovo suđenje odvija.
Planirano je da presuda bude izrečena iduće godine, a tačan termin biće određen naknadno.