Ivetić: To je potvrdio i Herenda, viđeni pripadnik "Ševa", koji je pucao po svom narodu i pripadnicima UN.
Odbrana podsjetila na izjave pripadnika UN koji su svjedočili da je Armija BiH otvarala vatru na vlastitie ciljeve.
Ivetić: Bilo je legitimno da Sarajevsko-romanijski korpus uzvrati na paljbu otvorenu na njihove položaje.
Ivetić: Optužba nije pokazala da oni koji su naredili napade na mobilne minobacače u Sarajevu djelovali nemarno... Aktivnosti Sarajevsko-romanijskog korpusa, kada su pokušavali da gađaju mobilne minobacače, ne mogu se opisati kao neproporcionalne.
Ivetić: Ne može se reći da je Sarajevsko-romanijski korpus djelovao iz primarnog motiva da širi teror u Sarajevu.
Ivetić: Tužilaštvo nije pružilo nikakve dokaze da su granate namjerno ciljane na civilna područja... Najveći dio štete na civilnim objektima u Sarajevu dogodio se na ili u blizini linije fronta.
Ivetić: Napadi Sarajevko-romanijskog korpusa ne mogu biti smatrani protivpravnim. Mali broj udara bio je na nevojne ciljeve. Može se tvrditi da je cijeli grad bio legitimna vojna meta. Sarajevo se ne može okvalifikovati kao nebranjeni grad, jer su se vojne aktivnosti dešavale po cijelom gradu.
Odbrana zaključuje da nije postojao nikakav zločinački plan za sprovođenje kampanje u Sarajevu. Ivetić ističe da su akcije Sarajevsko-romanijskog korpusa bile opravdane, da su odgovarali na napade, utvrđivali svoje položaje i pokušavali postići definitivni kraj sukoba.
Odbrana smatra da su bezrazložne tvrdnje o zabrani humanitarne pomoći. Ivetić citira izvještaje UN-a da je manje od trećine dopremljene pomoći stiglo do civila, kao i da se 2.5 tone pomoći nalazi u skladištima.
Ivetić: Odbrana ne poriče da je ubijen određeni broj muškaraca i dječaka u činovima lične osvete. To nema nikakve veze sa naređenjima generala Mladića.
Ivetić: Istina je da nikada nećemo znati da li su se svi ti tragični događaji iz jula 1995. mogli izbjeći. Da se međunarodna zajednica istinski zalagala za demilitarizaciju, da su snage Nasera Orića predale oružje i da su otišli... sve bi bilo drugačije.
Odbrana navodi da je ubijeno više od 1.300 Srba u godinama koje su prethodile 1995.
Ivetić: Prikaz događaja koje daje Optužba je da se porekne čak i ono što su govorili svjedoci Optužbe, da je postojala želja da se osvete za Orićeve zločine.
Ivetić: Dokazi Tužilaštva pokazuju da se Mladić ne može kriviti za prisilno premještanje iz Srebrenice... Dokazi postoje da su dobrovoljno otišli odlasku ili da su ih civilno i vojno rukovodstvo Muslimana prisili da odu.
Pozivajući se na svjedočenja, Ivetić navodi da je jasno da je UNPROFOR, i prije sastanka pukovnika Karemansa sa Mladićem, zaključio da je potrebna evakuacija civila iz Potočara.
Ivetić ukazao na nedavno ispravljenu grešku u prevodu Mladićevih riječi u Potočarima, gdje nije rekao da će se svi ukrcati u autobuse nego: „Ukrcaćemo svakog ko to želi“. Ova greška, prema Ivetiću, budi sumnju kako su pripadnicima holandskog bataljona prevedene druge Mladićeve izajve, koje nisu snimljene.
Odbrana emitovala snimke iz Potočara, ističući da Mladić ponavlja da mogu da idu oni koji to žele.
Govoreći o optužbama u vezi planova za pogubljenje muškaraca, Ivetić navodi da je Tužilaštvo izmislilo priču o večeri Mladića i Krstića. Ističe da Tužilaštvo u završnom podnesku prihvata da ne može postojati UZP ako nema ovog sastanka, o kojem nema dokaza da se dogodio.
Odbrana smatra da tajanstveni sastanak, na kojem je isplaniran UZP i o kojem nema dokaza, Optužba koristi da bi iskrenula njegove riječi na drugim sastancima i da bi negirala sve što mu ide u prilog.
Ivetić: Kada Optužba osporava važnost Mladićevog alibija, kada je otišao iz Srebrenice u Beograd, zašto zanemaruje izjavu svog svjedoka Milovanovića, koji je rekao da je on preuzimao komandu kada Mladić nije bio na ratištu ili u Republici Sprskoj.
Odbrana je zatražila da Mladić bude oslobđen optužbe za genocid u Srebrenici. U završnim riječima prešla je na posljednju tačku koja Mladića tereti za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Ivetić: Paravojne snage su bile odgovorne za nepravilan tretman UN osoblja, a kad ih je preuzeo VRS, prema njima je postupano propisno.
Odbrana izlaže argumente u vezi sa kaznom. Ivetić napominje da su advokati više puta izrazili kajanje u ime optuženog za određene događaje.
Ivetić podjseća na odredbe zakona bivše Jugoslavije u odnosu na visinu kazne.
Ivetić: Sudsko vijeće ne može primjeniti kazne koje nisu postojale u vrijeme izvršenja djela. Vijeće je dužno da se postara da kazna bude od pet do 15 godina, odnosno 20 za najteža djela, kojom se zamjenjuje smrtna kazna. Kakvu bi poruku ovaj sud poslao ako bi kršio odluku Evropskog suda za ljudska prava, koji je takvu primjenu zakona zabranio BiH.
Ivetić: Tražimo od vas da odbacite napore Tužilaštva da se propagira kolektivna krivica i da se Mladić promoviše kao čovjek nadljudskih moći.
Ivetić: Jasno je da Tužilaštvo nije uspjelo da zadovolji traženi teret dokazivanja i potkrijepi navode u optužnici. Mi stoga smatramo da bi jedina pravedna bila oslobađajuća presuda.
Ivetić upitao može li se Mladić smatrati krivim ako tako negativno gleda na ovaj Tribunal. Podsjetio je zaključke Vijeća u drugim predmetima u kojima je konstatovana o njegovoj krivici.
Ivetić je na kraju završnih riječi u ime Mladića zamolio za dva minuta šutnje za sve žrtve besmislenog rata u BiH, "kojeg on nije ni započeo ni održavao".... Te žrtve, kako je rekao, uključuju i 1.300 Srba sa područja Srebrenice.
Sudija Orie nije dozvolio dvije minute šutnje, jer ne spadaju u domen rada Tribunala.
Današnje ročište je završneo, a planirano je da u četvrtak Tužilaštvo i Odbrana iznesu odgovore na završne riječi jedni drugih.